Župa sv. Ivana Krstitelja

Podhum, Livno

A BE CE DA

Maleni pastir, jednog nedjeljnog jutra, čuvao svoje ovce kada začuje crkvena zvona kako zvone. Gledajući ljude kako prolaze pored pašnjaka, gdje se je on nalazio sa svojim ovcama, pomisli: „Tako bih želio razgovarati s Bogom. Ali što bih ja mogao reći Bogu?“

Nikada nije naučio moliti.

Pa kleknuvši stane recitirati abecedu.

Ponavljao je ovu svoju neobičnu molitvu nekoliko puta, a ljudi su prolazili i čuli dječakov glas. Počeli su pogledavati prema njemu.

Dječak je klečao, sklopljenih ruku i zatvorenih očiju, i ponavljao naglas abecedu.

Jedan od prolaznika prekine dječaka: „Što to radiš, dječače?“, upita ga.

Dječak mu odgovori: „Molim se, gospodine.“

Čovjek se iznenadi: „Ali zašto recitiraš abecedu?“

Dječak mu objasni: „Ja vam, gospodine, ne znam ni jednu molitvu. Ali želim da Bog vodi brigu o meni i da mi pomogne brinuti se o ovcama. Pa pomislih, ako kažem sve što znam, Bog će posložiti slova zajedno u riječi, jer On zna sve ono što bih ja trebao reći.“

Čovjek se nasmiješi i reče: „Bog te blagoslovio, dječače!“

I ode u crkvu znajući da je čuo najljepšu propovijed koju je toga dana mogao čuti.

Možda ukoliko i mi budemo promišljali poput malenih i ako pustimo Bogu da sklopi naša slova, možda bi sve ispalo puno bolje nego što smo mi to planirali.