U srednjem vijeku nastale su mnoge pobožnosti povezane s Isusovom mukom, a tada je razvijeno i štovanje Marije od Sedam Žalosti.

Ova pobožnost se odnosi na sedam teških trenutaka iz Marijina života: Šimunovo proročanstvo u Hramu da će joj ”mač probosti dušu”, bijeg s Djetetom Isusom u Egipat, tjeskoba dok je tražila dvanaestogodišnjeg Isusa u Hramu, bol koju je osjećala za vrijeme Isusova križnog puta, potresni doživljaj Isusova raspeća, polaganje mrtvog Isusova tijela u njezino krilo i žalost pri Isusovu polaganju u grob.

Redovnici serviti su posebno razmišljali o ovim Marijinim žalostima.

Crkva je 1667. godine dopustila servitima slavljenje BDM Žalosne, a papa Pio VII. proširio je tu svetkovinu na cijelu Crkvu 1814. godine. Papa Pio X. odredio je da se slavi na današnji dan.

Umjetnici prikazuju BDM Žalosnu sa suzama i sedam mačeva koji probadaju njeno srce, ili sa sedam medaljona koji prikazuju prizore njenih žalosti. Ove žalosti su povezane s Isusovom mukom, jer oboje vode istom cilju – spasenju čovječanstva.