Župa sv. Ivana Krstitelja

Podhum, Livno

DUHOVNA OBNOVA SVEĆENIKA

U Franjevačkom samostanu sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu u srijedu, 24. travnja 2024. održana je redovita rekolekcija svih banjolučkih svećenika u pastoralu. Unatoč kišovitom vremenu okupljenih 50-ak svećenika, uključujući i svećenike iz samostan, sa svojim biskupom ordinarijem mons. Željkom Majićem i pomoćnim biskupom, generalnim vikarom mons. dr. Markom Semrenom imali su svoj duhovno – pastoralni susret. Prigodno razmatranje u Godini molitve održao je mons. dr. Ratko Perić, biskup u miru na temu Motiva u životu svećenika. Na početku je sve prisutne pozdravio organizator rekolekcija vlč. Vladislav Žarko Ošap, banjolučki župnik i dekan te predstavio biskupa Ratka.

Biskup Ratko je na početku protumačio da je ova tema prigodna s obzirom na izvanrednu godinu Jubileja koji je zakazan za 2025., a koji je posvećen upravo molitvi. Podsjetio je da je Dikasterij za evangelizaciju u veljači izdao priručnik o molitvi „Nauči nas moliti“ kao pripremu za slavlje Jubileja, te napomenuo da župnicima mogu biti osobito korisne točke: Nauči nas moliti – škola molitve; Molitva u župnoj zajednici; Molitva u obitelji.

Nakon uvoda biskup Perić govorio je o molitvi kao govoru i razgovoru ističući da je teologija „govor o Bogu“, a molitva „razgovor s Bogom“. „Nama svećenicima treba i jedno i drugo: molitva radi zdrava duhovnoga rasta i rada, a teologija radi pravovjerna propovijedanja i katehiziranja. A osobito nam je svima potrebna iskrena i ponizna molitva! Nama je svećenicima Crkva stavila pod svakodnevnu obvezu u savjesti, osobito Jutarnje pohvale i Večernje zahvale. Molitva je kao istinska ljudska potreba ugrađena u naš život. Ona je konstitutivni i komunikativni sok našega bića. Ispunila je naše djetinjstvo: od rođenja do početka škole: stalan vapaj i daj, dječji krik i plač što je drugo nego svojevrsna molitva majci i ocu da udovolje našim stvarnim ili umišljenim potrebama“, kazao je biskup Perić dodavši da, „kada odrastemo, stalno smo navezani na traženje, iskanje i moljenje“.

„Molimo da se upišemo u školu: osnovnu, srednju, fakultet… ; Molimo toliko puta preko dana za nešto u svoga susjeda, suputnika, sugovornika; trgovca, šofera; Molimo kruha, vode i drugih živežnih namirnica. Ne možemo živjeti bez uzajamne molitve. Propisuje li i bonton ove tri svakodnevne riječi: molim, izvoli, hvala? Izražavamo li mi svećenici, još kao kandidati sedam pisanih molbi: za primanje u sjemenište, u bogosloviju, za tonzuru, za lektorat, za akolitat, za đakonat, za prezbiterat. Samo ne pišemo za episkopat. Pa ako smo tako upućeni jedni na druge da ne možemo ne moliti, kako smo tek upućeni na Boga, na Gospodina Isusa koji reče: Bez mene ne možete ništa učiniti (Iv 15,5). Ili kako smo životno upućeni na Duha Svetoga kojemu se u himnu Veni, Sancte Spiritus, obraćamo onim stihom: Bez božanstva tvojega čovjek je bez ičega tone sav u crnom zlu

Biskup Perić istaknuo je da molitva počiva na četiri stupa koje je nazočnima posebno istaknuo.

„Prvi stup je Slava Božja: Sva je stvarnost na slavu Božju, da se Bog na vanjski način proslavi u svome stvaranju. Da mu se prida ono što mu pripada. Gloria in excelsis Deo… Drugi stup je Zahvala Bogu: Za sva dobročinstva kojima nas je obdario i na naravnom planu i na milosnom stupnju. I stalno nas prati i uzdržava, što nam je dao ovaj smrtni život na zemlji i što nam obećaje besmrtni život na nebu. Treći stup je Molitva za oproštenje grijeha kada se kajemo i žalimo što smo Boga ponizili i uvrijedili. I četvrti – Prošnja u Boga: za utaženje bilo koje istinske potrebe u našem ljudskom životu“, pojasnio je biskup Perić.

Zatim je naveo primjere molitelja iz Staroga i Novoga zavjeta počevši od Abrahama, Izaka, Mojsija, Davida, Joba, proroci a posebno Ilija, Judita, Estera sve do Isusa, Gospe, apostola, te svih svetaca i blaženika. „Mole svećenici, redovnici. Crkva je svećenike, redovnike i redovnice vezala pod tešku obvezu s obzirom na neke temeljne molitve: časoslovne, u ime cijele Crkve. Ne možemo se lišavati molitve, jutarnje i večernje, ni pod kakvom izlikom. Uveo se neki običaj da se kaže ako si iz nekoga ‘opravdana razloga’ propustio jutarnju molitvu, koja inače traje sedam minuta, u vrh glave deset! – onda je nisi dužan izmoliti u druga doba. Kongregacija za bogoštovlje odgovorila je da se propuštenu odnosno ‘zaboravljenu’ molitvu treba izmoliti bez obzira na vrijeme dana. Psalmi se mogu moliti u svaka doba! Možda ćemo tijekom vremena vidjeti da je nedostatak, slaba točka, pad, zabluda, izgubljeno vrijeme, upravo propuštanje službene, jutarnje i večernje molitve“, kazao je biskup Perić koji je predavanje završio sljedećom molitvom: Gospodine Isuse, hvala Ti na primjeru Tvojih molitava. Ti si slavio i hvalio Oca svoga što je velike stvari objavio malenima, a sakrio od ovozemnih mudraca i umnika. Udijeli i nama svoga Duha, koji će nam kazivati što nam je činiti, koji će artikulirati naše nejasne glasove molitve pred Ocem, koji će nam objaviti Očevu volju. Neka nam nikada ne bude teško kleknuti i s Bogom razgovarati: i o svom zvanju i poslanju, o svojim suzajedničarima i suradnicima, o svome radu i kušnjama, o svojoj muci i smrti. Daj da u naše molitve uđe sav svijet sa svim svojim potrebama i nakanama koje su po tvojoj svetoj volji. Amen.

Nakon predavanja uslijedio je ispit svijesti koji je za temelj imao Davidov grijeh i njegova molitva za praštanjem i okajavanjem grije te prigoda za ispovijed.

Slavlje svete mise je predvodio biskup Željko uz koncelebraciju dvojice biskupa i svih svećenika. Propovijedao je biskup Ratko prikazujući dvojicu prvih misionara Crkve sv. Barnabu i sv. Marka. Pod misom su svirali, pjevali i ministrirali petorica mladića koji su u postulaturi.

Nakon sv. mise uslijedio je zajednički ručak kojega je organizirao gvardijan fra Marko Ešegović sa subraćom s ciljem da počasti prvi biskupov dolazak u samostan i sve svećenike. Na kraju je biskup Željko zahvalio svima, a na poseban način svom dugogodišnjem ordinariju biskupu Ratku te gvardijanu fra Marku. Kako su među svećenicima bili petorica Marka i dvojica Jura, svi nazočni čestitali su im imendan prigodnim riječima i pjesmom. Poslije ručka bila je mogućnost obilaska Franjevačkom muzeju kojega je i posjetio biskup Željko s dvojicom svećenika.