Župa sv. Ivana Krstitelja

Podhum, Livno

„Gospodine, nauči nas moliti, kao što je Ivan svoje učenike!“

Drugi dan trodnevne priprave za proslavu svetkovine svetog Ive u Podhumu predvodio je fra Marko Jukić iz samostana Gorica – Livno.

Fra Marko je održao prigodnu homiliju u kojoj je kazao: „Najljepša molitva je rezultat ili želja učenika: „Gospodine, nauči nas moliti, kao što je Ivan naučio svoje učenike!“, donosi evanđelist Luka. (Lk 11,1). Rezultat toga je nastao Oče naš.

Kolika li je blagost Gospodnja, koliko li je obilje njegove milosti i dobrote prema nama, kad je htio da molimo u Božjoj nazočnosti te Gospodina zovemo Ocem! I kao što je Krist Sin Božji, tako se i mi nazivamo sinovima Božjim. To se ime nitko od nas ne bi usudio izustiti u molitvi da nam on sam nije dopustio tako moliti. Imajmo na pameti: kad Boga zovemo Ocem, moramo i živjeti kao sinovi Božji, pa kao što se mi dičimo što nam je Bog Otac, da se tako i on diči nama. Drugo, naša je molitva javna i zajednička, pa kad molimo, ne molimo za jednoga, nego za sav narod, jer sav narod je jedno.

Isprika „Nemam vremena“, ne stoji. Usporedimo vrijeme provedeno pred TV, kompjuterom, pametnim telefonom, razgovore uz kavu… Kako to da imamo vremena za ono što nije od životne važnosti a nemamo za svog Boga. Molitva donosi mir, po Njoj Bog otvara razna zatvorena vrata i nudi rješenje. Kad obitelj moli sigurna je u dlanovima milosrdna Oca. U molitvi naša kuća postaje Njegova kapela a naša su srca Njegovo svetohranište. Vapaj umorne majke (i radnice), molitva malog djeteta, blagoslov oca obitelji, krunica u ruci bake… Sve to olakšava naše hodočašće ovom zemljom i priprema nas za vječnost. Ako generacija ne preda drugoj generaciji osjećaj za molitvu, potrebu za molitvom što možemo predati svojoj djeci? Koje i kakve druge vrijednosti?

Budimo ustrajni u očuvanju istinskih vrijednosti. Treba se odreći neke TV-serije, na tren isključiti mobitel, pobijediti lijenost i ono „to ćemo sutra“. Ogromna je razlika između obitelji koja ima sve, a nema Boga i Božjeg blagoslova (mira, radosti, ljubavi) i obitelji koja živi skromno, ali se ustrajno pronalazi u nebu i Božjim darovima. Isus kaže: „Dođu vjetrovi, bujice, vihori, ali na kući sazidanoj na stijeni ne mogu nauditi. Kuća na pijesku naprotiv propada.“

Govoreći o izazovima današnjice propovjednik je istaknuo: „Sve češće nadijevamo djeci imena iz serija koja nisu kršćanska. U crkvu se uvlače protestantske pjesme, a izbacuju se psalmi i hrvatske katoličke pjesme. Kao duhovne pjevaju se pjesme iz arapske kulture, još samo fale ilahije i kaside a cajki je ionako puno…“

„Život naš ima poruku. Bog će prihvatiti one koji ga ljube. Bit će s onima koji ga prihvaćaju. Kud će veća kazna za čovjeka od toga da živi bez Boga? Gdje nema Boga nastupa Božji protivnik i vlast tame“, upozorio je propovjednik.

Na kraju svete mise vjernici su predvođeni fra Markom meditirali na tekstu molitve Oče naš ispred Presvetog Oltarskog sakramenta.