Župa sv. Ivana Krstitelja

Podhum, Livno

Gužve već za vikend, ide se kući radi blagdana

Što čovjeka motivira da tisuću i pol, dvije tisuće kilometara provede u vožnji u komadu i dođe u rodni kraj? To je najbolje pitati one koji će ovih dana put Hercegovine, Bosne …, put domova, na počivališta svojih najmilijih kako bi zapalili svijeću, položili cvijeće, pomolili se, zaplakali, sjetili ih se i u tišini porazgovarali.

Nema kolebanja oko dolaska

Blagdani Svi sveti i Dušni dan su pred vratima. Ni ovogodišnja nemogućnost da se spoji s vikendom, jer su Svi sveti srijedom, a Dušni dan četvrtkom, a i činjenica da su mjere na granicama zbog opasnosti od terorizma, neće pokolebati one koji su naumili doći doma za blagdane. Već se za vikend očekuju prve gužve. Ovo komentiramo s fra Juricom Perišom, župnikom župe Podhum u Livnu. U uvodu fra Jurica Periša priča nam priču koju je čuo od gvardijana ramskog o vremenu kad su četnici izvršili strašan pokolj nad Hrvatima katolicima u Rami 1942. godine.

Jedna starica, koja je tada bila dijete, prepričala je kako je sa svojom sestrom krenula kopati grob svojem bratu i svom ocu koje su četnici zaklali. I kad su se nakon silnog rada umorile, sjele su i zapjevale! Ta djeca su iskazala svoj molitveni vapaj kroz pjesmu, a tu snagu dao im je Gospodin – ističe fra Jurica. Dalje se upitao:

Germanskim narodima čudno je što naši uzimaju slobodne dane kako bi išli tamo daleko, u Bosnu, u Hercegovinu, u Hrvatsku, kako bi obišli grobove svojih pokojnih.”fra Jurica Periša

Zašto naši vjernici obilaze grobove svojih najmilijih u prvim danima studenog, mjeseca koji turistički ni po čemu nije zanimljiv? Germanskim narodima čudno je što naši uzimaju slobodne dane kako bi išli tamo daleko, u Bosnu, u Hercegovinu, u Hrvatsku, kako bi obišli grobove svojih pokojnih. To u njihovim glavama izaziva svojevrsni šok jer to nije vezano uz zimske aranžmane, skijanje, uživanje u snježnim radostima niti je to kasno ljeto predviđeno za Jadran, more… – kaže fra Jurica i objašnjava: – Naime, naši ljudi, kad prođu sve te kilometre i dođu kući, osjećaju ne samo tugu, jer nema više najmilijih u fizičkom obliku, nego osjećaju i radost kroz Božju blizinu.

Osjećaju upravo taj zov doma, da u svojim tugama, žalostima, suzama koje nisu presušile za pokojnima pronađu kršćansku snagu i nadu, da kroz molitvu i kroz pjesmu dignu svoj molitveni vapaj i da osjete one biblijske riječi, otrt će im suzu s njihovih očiju, ni smrti, ni boli, ni jauka, ni propadljivosti, ni ovih naših ljudskih promašaja i ništavila više biti neće. Jer Bog je uvijek s nama – istaknuo je fra Jurica. Raduje se brojnima koji će doći kući idućih danima.

Naši ljudi, kad prođu sve te kilometre i dođu kući, osjećaju ne samo tugu, jer nema više najmilijih u fizičkom obliku, nego osjećaju i radost kroz Božju blizinu.”fra Jurica Periša

Stalno promišljanje

Poručio je i da u ovoj našoj prolaznosti uvijek treba podići glavu i usmjeriti je prema Kristu koji vodi ljude u vječnost. I zato naša čežnja i lijepe tradicije donošenja svijeća, cvijeća, kićenje grobova naših pokojnih te upravo hladni studeni i ta jesen puna propadljivosti i onog otpalog lišća stavljaju naglasak na naše grobove, koji u ovim danima cvjetaju, blistaju, a uvečer plamičci svijeća iz zapaljenih lampiona svijetle i trepere te nas potiču da razmišljamo kako su naši pokojni oni plamičci svijeća koji nas podsjećaju da nismo stvoreni za ovu zemlju i propadljivost, nego za nebo – naglasio je fra Jurica i duhovni aspekt ovih blagdana koji su nam pred vratima.

– Željko Andrijanić (Večernji list)