Kad je mali dječak po imenu Ante došao na božićnu jutarnju misu sa svojim roditeljima, iznenadio se kad je otkrio da beba Isus nije u betlehemskom prizoru, da su jaslice prazne. Njegovi su roditelji odmah otišli u sakristiju i pitali župnika tko je izvadio malog Isusa iz jaslica.

Župnik je pojurio do jaslica samo da bi shvatio da su neki zlikovci ukrali Dijete iz jaslica nakon mise polnoćke. Kasnije, tijekom jutarnje mise, župnik je obavijestio vjernike o krađi i rekao im da ne može razumjeti motiv iza tako bešćutnog čina. Zatim ih je zamolio da se pobrinu da se mali Isus vrati. Jaslice su, međutim, ostale prazne.

Kasnije tog poslijepodneva, potišten i tužan, župnik je hodao selom, kojeg je prekrio debeli sloj snijega, kad je ugledao svog susjeda, malog Ivana. Toplo odjeven protiv hladnoće, Ivan je ponosno koračao snježnim putem i za sobom vukao žarko crvene saonice. Župnik je znao koliko su se njegovi roditelji odricali i štedjeli da mu kupe saonice. Župnik je Ivanu zaželio sretan Božić i čestitao mu na prekrasnom božićnom daru. Tada je primijetio da Ivanove saonice nisu prazne.

Dijete Isus, ukradeno iz crkve, ležalo je na jastuku, pokriveno dekicom, u saonicama. Župnik je bio razočaran. Rekao je Ivanu da krađa nije u redu i da je cijela župa povrijeđena njegovim postupkom. Brišući s obraza tekuće pokorničke suze, Ivan je rekao: “Ali, oče, ja nisam ukrao Isusa! Uopće nije bilo tako. Već dugo molim od Isusa crvene saonice za Božić, i vidite, obećao sam mu kad ih dobijem da će on biti prvi koga ću u njima provozati. Održao sam svoje obećanje i sada sam na putu u crkvu da odnesem malog Isusa kući!”

Svaki Božić nas poziva da povedemo Isusa u svoj dom, jer jedino svratište u kojem On želi pronaći sebi mjesto jest svratište našeg srca. Ako smo, poput župnika iz naše priče, krivo procijenili druge, možemo povesti Isusa sa sobom kući tražeći od njih oprost .. ako je nas netko povrijedio, možemo mu oprostiti… jer Isus je došao kako bi nama oprostio.