Župa sv. Ivana Krstitelja

Podhum, Livno

KAKO SE ŽUPA PRIPREMALA ZA PROSLAVU USKRSA 2021.

Bliži nam se Mali Uskrs ili Bijela nedjelja. Dan kada se Isus ukazao svojim učenicima u svoj svojoj slavi te ih pozvao da čvrsto vjeruju u njega i u njegovo Uskrsnuće. Svečano je bilo proteklih dana u mnogim župama, a tako će biti i u budućem uskrsnom vremenu koje traje do nedjelje Pedesetnice. U župi Podhum kod Livna župnik fra Jurica Periša ispričao je za Vecernji.ba o aktivnostima pripreme za najradosniji kršćanski blagdan i u uskrsnim danima. – Proslava ovog našeg pashalnog uskrsnog misterija u župi Podhum je započela na Cvjetni petak kada je našu župnu zajednicu posjetio fra Petar Ljubičić, poznati hercegovački franjevac, možemo reći dobra duša Međugorja. Fra Petar je kršten u župi svetog Ivana Krstitelja u Podhumu, inače je rodom iz susjedne župe Miši. Njegova majka je iz Miša, a on je kršten jer te godine svećenika nije bilo u župi u Prisoju pa je kršten u Podhumu. Tog dana kroz 14 križnih postaja koje su nosile obitelji naše župe pokušali smo ljude uvesti u Veliki tjedan i proslavu Muke Gospodnje. Fra Petar je nakon što su mladi unijeli križ započeo misno slavlje, a u propovijedi je potaknuto ljude da budu oni koji će živjeti svoje kršćanstvo, da paze na psovku u svom narodu jer ih ima u našem kršćanskom svijetu i moramo moliti za te ljude da bi se preobratili i slavili Boga, a ne govorili stvari koje ih vode u vlastitu životnu propast. Na kraju je fra Petar molio za zdravlje duše i tijela i našao se s molitvenom zajednicom “Rastimo u Gospodinu” iz Livna i naše župne zajednice u Podhumu – istaknuo je fra Jurica.

Cvjetnica je započela svečano u crkvenom dvorištu. Narod je s maslinovim grančicama i bijelicama, mahao kao nekada u Jeruzalemu. Odslušali su Muku po Marku koju su svečano otpjevali Nikola Babić, Marko Omazić i članovi velikog župnog zbora Svetoga Ive kojeg je predvodio zborovođa i orguljaš Mirko Puđa uz pratnju Magdalene Pavić i Lucije Omazić.

– Nastavili smo kroz te dane kao župna zajednica proživljavati velike dane, imali smo ispovijedi u ponedjeljak, gdje smo mirili naše župljane s Bogom i ljudima. U utorak je započelo uređenje crkve, naš Vladislav Braco Berić uz ekipu oko njega uredio je Kristov grob. Koristili smo naš kamen, spiljski kamen i željeli smo približiti ljudima osjećaj to pashalno uskrsno otajstvo.

Mi svi volimo Božić, radostan je, emotivno smo vezani za Božić za onim vremenima kakvih danas našalost nema, ali pred Uskrsom šutimo, a on je temelj naše vjere.

Uskrs je bit našeg kršćanstva i najveća svetkovina koja nam daje smisao kako vrijedi biti dobar i nadati se da dobro pobjeđuje zlo i svo ono ljudsko u ovome svijetu i kako Isus uvijek ima zadnju riječ.fra Jurica Periša

Jer i u ovom današnjem vremenu samo nam Bog može pomoći da i u ovim izazovnim, teškim vremenima ostanemo psihofizički zdravi i da se izdignemo iznad svih ljudskih ograničenja i strahova i da se u ovom vremenu vratimo Bogu svome i jedni drugima. Zato smo ljudima uprizorili i to uskrsno otajstvo i kroz prikaz Isusovog groba i kroz veliku uskrsnu pisanicu. Žene iz molitvene zajednice i zbora pomogle su u uređenju groba. Pomogli su nam Vladimir i Ivica Propadalo, koji nam je iz Zagreba zahvaljujući Tomislavu Badrovu omogućio da u našu župnu zajednicu napokon dođe Pisanica srca, velika podhumska. Što se tiče Pisanice srca, naslikana je prošle godine, ali je zbog zatvaranja granica lani nismo mogli dovesti ovdje. Slikari hrvatske naive iz Podravine, iz mjesta Molve, oslikali su pisanicu u obliku hrvatske naive. Preko 20 godina više od 75 pisanica krasi brojna mjesta, glavne gradove u svijetu, a i čak neka mjesta u našoj domovini BiH kao što su Međugorje, Tomislavgrad, Vitez i Vidoši. Slikari su uzeli motive našeg livanjskog kraja i na našoj pisanici nalazi se motiv naše podhumske crkve, ljepotice ovog našeg buškoblatskog kraja, nalazi se i motiv ranokršćanske bazilice, crkvice zavjetne Svetog Ilije na Rešetarici. Tu je i poznato naše Buško jezero, planine Kamešnica, Tušnica, ljepotice planice ovog našeg kraja. Jezero Mandek sa zavjetnim križem kojeg su podigli naši branitelji. Tu je oslikan i most u Prisoju koji povezuje livanjski i duvanjski kraj. Tu imamo i zanimljiv detalj iz našeg zavičaja gdje dvije žene, jedna starica i jedna mlađa žena iz našeg livanjskog kraja čuvaju ovce kao nekada. Primjećuje se nema tu muškaraca, zato što su odselili, rade, otišli su trbuhom za kruhom u Njemačku, ali žene s krunicom u ruci tu su ostale, vrijedne, plemenite, radišne žene, majke koje nose teret povijesti na svojim vremenima.
Ispred crkve na Rešetarici vidimo i sestre franjevke koje vrijedno prikupljaju ljekovito bilje, koje mole zagovor svetoga Ilije i svetoga Ive. Zanimljiv je i detalj gdje ima oslikana naša samostanska crkva svetog Petra i Pavla na Gorici koja je simbol crkvenosti i duhovnosti našeg livanjskog kraja. I vidimo sliku jednog našeg bogoslova Olivera Livančića koji je ovjekovječio gdje mladi franjevci, fratri i novaci idu prema tom samostanu i to je jedna lijepa poruka kako će iz ovog kraja ako se budemo molili, ako naše starice, naše bake, majke, djevojke budu molile i bit će i zvanja, bit će svećenika, franjevaca, časnih sestara, onih koji će ovom narodu biti svjedoci i učitelji, a to nam je u ovom vremenu itekako potrebno. Pisanica simbolizira Krista uskrsloga, simbolizira pobjedu života nad smrću, dar je franjevaca ovoj župnoj zajednici da ostane kao sjećanje na ovo vrijeme u kojem se nalazimo. Život teče dalje, i mi idemo dalje, borimo se i upravo zagledani u Krista prebrodit ćemo ova vremena – istaknuo je fra Jurica.

Veliki četvrtak je također bio svečan. Vjerni puk je bdio te večeri uz Krista u Maslinskom vrtu.

– Na obredima Velikog petka imali smo čitanje Muke, narod je slavio sveti križ dostojanstveno. Župna zajednica se priključila pomoći kršćanima Svete zemlje pa ćemo i mi svoj novčani prilog velikodušno proslijediti našem Ordinarijatu u Banjoj Luci za kršćane Svete zemlje kojima je uistinu potrebna i molitva i novčana potpora da bi mogli normalno živjeti jer oni više od godinu dana bez hodočasnika preživljavaju na sebi svojstven način. Velika subota počela je bdijenjem u našoj crkvi kada su pobožne žene otpjevale Gospin plač, nakon toga blagoslovili smo uskrslo jelo, i ispovijedili naše hodočasnike i naše župljane koji su došli izdaleka, a njih je doista bilo i Bogu hvala na tome. Obrede Velike subote imali smo u 19:30 kada smo nakon blagoslova ognja došli u crkvu i nakon što je narod upalio svoje svijeće započeli smo s hvalospjevom uskrsnoj svijeći koje je otpjevao Marko Omazić – kaže za Večernjak fra Jurica.

Na Veliku subotu obredi su emitirani putem Lividea, i zbog svih ovdašnjih ljudi koji su vani, kojima su iz ove župne zajednice željeli približiti priču da i oni budu molitveno povezani s rodnim krajem, gdje su rođeni, kršteni, primili sakramente, gdje se rado vraćaju i mole. – I nama je nakon dvije tisuće godina sjesti nasuprot groba i upravo je bit Uskrsa u tom praznom grobu.

Koliko god nam se činilo da smrt u našim životima i naša praznina, da se s njome teško nosimo, ali kakva god ona bila, nakon svake smrti dolazi život, dolazi uskrsnuće.fra Jurica Periša

Lijepa je bila priča koja se mogla čuti u Podhumu te noći. Svatko od župljana držao je svijeću, sve do Aleluje nisu imali svjetlo u crkvi, ali upravo su ti plamičci svijeća osvjetlali crkvu. – I koliko god mi bili različiti, živjeli živote na sebi svojstven način, u svom kršćanstvu bili više ili manje uronjeni u svoje kršćanstvo, svatko od nas je na krštenju primio to svjetlo Kristovo i Krist je upalio svjetlo u našoj duši. Mi smo pozvani da kad nam se gasi to svjetlo života da ga pripalimo na Kristu, da mi budemo navezani na Krista i jedino On može kroz prazninu našeg groba učiniti da procvjetamo, da oživimo, da uskrsnemo i moja molitva je bila: Isuse molim te neka uskrsne narod moj i u ovim vremenima. Proslavi se naš prijatelju i brate Kriste uskrsli donesi u naša srca i grudi naše ledene to svjetlo uskrsno, zapali ga da svijetli tamo gdje mi živimo i da bismo mi bili tvoje svjetlo u ovom svijetu i kako bi drugi pripaljivali od nas to Kristovo svjetlo – kaže fra Jurica.

Na Uskrs su darivali malene bombonima i čokoladnim pisanicama, gledali čije je jaje najtvrđe, sve su uspjeli da otrgnu ovo vrijeme od zaborava. – I ono što sam spomenuo, dugo smo čekali ovo i ne daj Bože da nam se više ponove one zatvorene crkve. Neka nas dragi Bog čuva i kako nas biskup Franjo Komarica hrabri da i u ovim vremenima budemo neustrašivi i zagledani u Krista uskrsloga i da s vjerom i Božjom snagom idemo prema Kristovom i našem uskrsnuću – poručio je fra Jurica u ovom uskrsnom vremenu.

  • Uskrs 2021.

    Uskrs 2021.

  • “]