ZAŠTO JE VAŽNO MINISTRIRANJE U CRKVI?
znate ono kad u nedjelju ujutro kažete djetetu: “Ajde, obuci se, idemo na misu!”, a ono uzdahne kao da ga šaljete kopati rovove? E, tu nastupa čudo ministriranja.
Kad dijete ministrira, misa prestaje biti “duga i dosadna predstava” u kojoj se samo sjedi, stoji i kleči, a postaje avantura u kojoj dijete ima glavnu ulogu. Zamislite samo – ne sjedi više u klupi zureći u oltar, nego stoji tik do svećenika, zvoni zvoncem, nosi svijeću, drži knjigu… to je kao da iz gledališta pređe ravno na pozornicu!
A tu se uči i ozbiljne stvari: točnost, odgovornost, disciplina, zajedništvo. Ministrant ne može reći: “Ne da mi se danas, idem sutra.” Jer liturgija čeka, a Isus računa na njega! To su vrijednosti koje ostaju cijeli život, i to bez posebne dopunske nastave.
I znate što je najbolje? Ministriranje je zapravo škola vjere. Dijete tu vidi izbliza što znači služiti. Uči da je Crkva obitelj u kojoj svatko ima svoje mjesto i da je najveća čast biti “mali pomoćnik” Velikom Svećeniku. A i roditelji mogu biti ponosni: jer dok drugi klinci skupljaju sličice ili trofeje, vaši skupljaju milost i blagoslov.
I još jedna stvar: ministranti imaju najbolji “pogled s tribina” – oni gledaju misu iz VIP lože! 
Tko to ne bi poželio?
Zato, dragi roditelji, hrabro ohrabrite djecu da ministriraju. Neće im otpasti ruke od svijeće, neće im noge oslabiti od stajanja, a srce će im sigurno narasti – i za Boga i za ljude.
A vi? Vi ćete sjediti u klupi, gledati svoje dijete u bijeloj haljinici i šapnuti susjedu:
“Vidiš onoga? To je moj! Moj ministrant!”
I bit ćete ponosniji nego da je zabio gol u finalu Lige prvaka.
