Župa sv. Ivana Krstitelja

Podhum, Livno

MIRKO PUĐA U RIMU

Na prvoj općoj skupštini Međunarodne službe Katoličke karizmatske obnove (CHARIS) održanoj od 29. do 31. listopada u Rimu sudjelovao je i naš župljanin Mirko Puđa, koordinator KKODS-a (Katoličke karizmatske obnove u Duhu svetom BiH).

Skupština je održana prvi put nakon što je papa Franjo ustanovio CHARIS 2019. godine, kao krovnu organizaciju koja služi Katoličkoj karizmatskoj Obnovi u Duhu Svetom u svijetu (KKODS). Prvo Međunarodno vijeće CHARIS-a, koje čini 18 predstavnika iz cijeloga svijeta zajedno s moderatorom, izabrao je Dikasterij za laike, vjeru i obitelj kako bi uspostavili i pokrenuli rad ovog mladog tijela.

Posljednjeg dana susreta održani su i izbori za članove Međunarodnog vijeća, na kojima je među 18 predstavnika izabran i jedan predstavnik Hrvatske. Za predstavnika mladih u Vijeću izabran je Josip Bilandžija.

Josip Bilandžija, osim što je novoizabrani član Međunarodnog vijeća CHARIS-a, obnaša funkciju zamjenika voditelja zajednice Nanovo rođeni te je savjetnik vijeća nacionalne koordinacije Katoličke karizmatske Obnove u Duhu Svetome Hrvatske.

Općoj skupštini nazočili su nacionalni koordinatori CHARIS Nacionalnih službi zajedništva iz cijeloga svijeta, sveukupno stotinjak predstavnika.

Cilj susreta bio je predstaviti dosadašnji rad Međunarodnog vijeća te u duhu zajedništva i bratstva izabrati nove članove Međunarodnog vijeća i njegovog moderatora. Susret je također bio značajan jer je bio posljednji susret kardinala Raniera Cantalemesse kao duhovnog asistenta CHARIS-a, s predstavnicima karizmatske Obnove jer se nakon ovoga susreta povlači s te pozicije zbog poodmakle dobi.

U cijelosti donosimo govor pape Franje članovima Katoličke Karizmatske Obnove:

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Drago mi je susresti se s vama, pet godina nakon stvaranja i početka vašeg djelovanja u CHARIS-u “Međunarodnog službeno tijelo  za sve izraze Katoličke Karizmatske Obnove” (Statut CHARIS-a, čl. 1 § 1).

Znam da ste u proces promjena i prilagodbe i stoga bih vam postavio neka pitanja:
Kako napreduje rad CHARIS-a?
Kako se razvijaju službe nacionalnog zajedništva i kakve nam poruke šalju?
Kakvo je stanje Katoličke karizmatske obnove u svijetu?
Raste li te u crkvenoj zrelosti?
Ovo posljednje je zapravo glavni cilj vaše službe koji uvijek morate imati na umu, prije svega rast u molitvi i u crkvenoj zrelosti.

Slušajući i pozdravljajući sve što se razvilo ovih godina, unutar „struje milosti“ – tako bismo je trebali zvati struja milosti je Katolička Karizmatska Obnova, CHARIS, koji je pozvan biti glas koji prati i vodi zajednice KKO putem zajedništva. CHARIS je na neki način “prozor” u širok i raznolik svijet Katoličke karizmatske obnove. Ljudi koji tamo rade imaju izvrsnu priliku “proviriti” kroz taj prozor i pogledati u daljinu, izvan lokalnog iskustva i prepoznati bogatstvo darova koje Duh Sveti podiže posvuda; u kulturnim, društvenim i crkvenim kontekstima koji su vrlo različiti od njihovih. Također zahvaljujući razlučivanju i dijeljenju mnogih iskustava i znanja CHARIS može pomoći pojedinim zajednicama da izađu izvan skučenih okvira rada i pomoći im širu karizmatsku i crkvenu viziju. Kad smo već kod te (skučenosti) uskogrudnosti, jedna mi je sveta časna sestra jednom rekla da su neki katolici poput konja koji nose klepke (sjenila) na očima pa ne vide ni na jednu, ni na drugu stranu, nego gledaju samo u jednom smjeru. To je (skučenost) uskogrudnost, hvala Bogu, pobijedili se je i protiv nje se borite. Sviđa mi se to.

Cilj koji ste predložili, a koji sam ja potaknuo, je širenje seminara „Novog život u duhu” na svim mjestima i za svaku osobu. To su trenuci “kerigme”, vrlo kerigmatski, koji ljudima nude mogućnost susreta sa živim Bogom, s njegovom Riječju, i u njegovu Duhu, i da dožive njegovu Crkvu mjesto dobrodošlice, kao mjesto milosti, pomirenja i ponovnog rođenja. Zato sam vas potaknuo da ove Seminare učinite dostupnijima širem krugu ljudi.

Danas bih vas pitao: nude li se seminari Novog života u Duhu u različitim crkvenim kontekstima, u malim i udaljenijim mjestima, među siromašnima i na periferijama?

Svatko od vas može odgovoriti na ovo u svojim srcima. Jedna od prepreka tome mogla bi biti ideja da se ovi seminari mogu održavati samo u velikim mjestima i s poznatim voditeljima, ali čak i male župne zajednice i lokalni voditelji mogu ih organizirati i ponuditi ljudima u svom području.

Seminari Života u Duhu često su privlačna i tu ljudi obično doživljavaju vrlo snažna iskustva, koja su odlučujuća za istinsku promjenu života, nakon tih seminara ljudi mijenjaju svoje živote! Međutim, oni su samo početak vatre, vatra koja bukti, ali postoji opasnost da se ta vatra ugasi ako se neprestano ne potpiruje. Stoga, nakon tog seminara trebate te osobe upoznati s prikladnim metodama trajne formacije koja pomaže osobi održati primljenu milost da raste u vjeri, molitvi, u moralnom i sakramentalnom životu, kao i sudjelovanje u sakramentima, te u karitativnom i misijskom djelovanju Crkve.

Sada bih vas želio podsjetiti na dva aspekta prisutna u statutu CHARIS-a.

Prvi je važnost “promicanja vršenja karizmi ne samo u Katoličkoj Karizmatskoj Obnovi nego i u cijeloj Crkvi” (čl. 3, § b). Služba koju CHARIS može pružiti upravo je promicanje karizmi, te poticanje da budu stavljene u službu cijele Crkve. Promičite a ne kontrolirajte karizme! Da bismo promicali karizme, moramo slijediti onoga koji je Učitelj u promicanju karizmi tj. Duha Svetoga. Sjetimo se Pedesetnice, to jutro dogodio se veliki nered i nitko nije ništa razumio; ali ipak je sam Duh Sveti donio sklad u tu veliku raznolikost. On je Učitelj koji nas uči kako promicati karizme. To posebno vrijedi za karizme koje služe evangelizaciji i misionarskom djelovanju usmjerenom prije svega na one koji još ne poznaju Krista.

Drugi je “poticati duhovno produbljivanje i svetost ljudi koji žive iskustvo krštenja u Duhu Svetom” (čl. 3, § c). Primanje krštenja u Duhu Svetom ne smije se uzeti zdravo za gotovo. Put svetosti uvijek uključuje rast u osobnom obraćenju i u velikodušnom darivanju samog sebe Kristu i drugima, a ne samo misliti za sebe i ostati duhovnom blagostanju.

Dragi prijatelji, zahvaljujem vam na vašoj službi. Ne zaboravite da vaš zadatak nije prosuđivati ​​tko je “autentični karizmatik”, a tko nije, to nije vaš zadatak. To je napast u Crkvi od početka: „Ja sam Pavlov“ – „Ja sam Apolonov“ – „Ja sam Kefin“ (usp. 1 Kor 1,12) Ne, to nije u redu, Umjesto toga, pozvani ste, pružiti podršku i savjet biskupima, svećenicima, pratiti sve zajednice i i druge duhovne stvarnosti koje se odnose na karizmatsku obnovu. Ako me netko pita: “Recite mi znak: što pravi život obnove čini u čovjeku?” Ono što mi pada na pamet jest to da se ljudi koji u potpunosti žive obnovu obično su nasmijani i radosni. Znaju se nasmiješiti. Osmijeh će vam pomoći da ostanete na oprezu da ne padnete u napast igre moći i utjecaja, odbacite želju za natjecanjem i nadmoći. Vaša je zadaća služiti ostaviti mjesta za novu generaciju lidera, podizati i formirati mlade ljude iz kojih će izaći budući lideri.

Tijekom našeg prvog susreta, u lipnju 2019. – kako su godine prošle! – imali smo trenutak šutnje za molitvu za mir, u vrijeme susreta predsjednika Palestine i Izraela ovdje u Vatikanu. Braćo i sestre, rat također može uništiti sjećanje na prošle korake prema miru. Pogledajmo ovaj orkestar koji se jako trudi za mir. Pogledajmo ovu maslinu, ovdje, znak mira. Rat uništava sve, sve. Oduzima ljudskost. Neki dan, 2. studenoga, otišao sam slaviti svetu misu na rimsko ratno groblje. Kad sam ušao, vidio sam na nadgrobnim spomenicima dob poginulih: svi mladi, između 20 i 30 godina. Rat uništava mladost, ona ne zna ništa drugo reći nego uništava. Molim vas, pustite nas da se borimo za mir. Nikada ne dopustimo da nam uskraćuju to sjećanje na mir! A sada vas pozivam da u tišini molite za mir.

Hvala vam. Neka vas Gospa čuva i čuva uvijek radosne u službi koju činite. Hvala vam.