Župa sv. Ivana Krstitelja

Podhum, Livno

NA TVRĐAVI HUM IZ 13. ST. OKUPILI SE ŽUPLJANI PODHUMA

Imali smo nedavno odličan dan u župi Podhum – govori za Večernji list BiH župnik te livanjske župe fra Jurica Periša ponosan što se, nakon godina šutnje, s gradine na Humu ovog kolovoza čula molitva, pjesma, razgovor …

Nismo se predavali

Novo “normalno” ipak nije zaustavilo život, a vratilo je u fokus i neka zaboravljena mjesta koja su se nekad pohodila. Fra Jurica pak nije odmarao ni u najtežim danima pandemije, u vremenu “lockdowna” kada smo imali i policijski sat, nego je, kako kaže, uz Božju pomoć obavljao službu u župi u kojoj se stalno nešto radi, a koja i oživljava uspomene na ranija vremena kada je ovdašnji narod imao višestruko gore neprijatelje, ali se nije predavao. – Prema predaji koju donosi Kačić Miošić, knez Bergeljić, mađarskog podrijetla, pobjegao je 1235. ili 1241. iz Osijeka pred tatarskim hordama i našao sigurno utočište u Bosni. Došavši na Livanjsko polje, iznad današnjeg Podhuma, na brdu Tribnju (Tribaustcza), sagradio je grad Hum po kojem je selo dobilo ime – priča nam fra Jurica i citira dijelove knjige “Povijest livanjske župe Podhum” Tomislava Perkovića. “…otiđoše k polju Livanskomu slavu dati banu bosanskomu. Tu planina visoka bijaše, Tribanštica imenom se zvaše. Na njoj oni selo naseliše, od Tatara kada pobigoše; sagradiše grad glasoviti, na planini puno stanoviti. Ungarsko mu ime postavile Hum bijeli, kad ga sagradiše; posli njemu Pothum ime biše, od Bošnjaka tako se zoviše”, navodi se u knjizi. Fra Jurica, iznoseći podatke, kaže i kako je moguće da je grad građen materijalom s obližnje Nuhbegovića gradine ispod koje stoji jedna kamena gomila.

– Bez obzira na to tko je stvarno utvrdu sagradio, ona je na Tribnju postojala 1469. kada se izvješćuje da je u turskim rukama. I u prvom turskom popisu stanovništva ovog kraja spominje se selo Podhum, što bi značilo da je nekakvo naselje već postojalo na mjestu sadašnjeg sela. Naselje je stabilno jer i u kasnijim popisima Kliskog sandžaka Podhum se redovito javlja. O sudbini tvrđave Hum kasnije nema nikakvih podataka pa se i ne zna je li i koliko dugo funkcionirala kao obrambena točka – navodi dalje citirajući dijelove iz knjige. Navodi i lokaciju Kraljevo gumno gdje se nalazi gomila razbacanog kamena koja se zove Mali grad.

–  U selu su pronađene kamene sjekirice i klinovi koji su vjerojatno ostali od nekog zasutog neolitskog naselja – naveo je fra Jurica. U njegovoj župi, uz poštovanje svih propisa, život se nastavlja jednakim intenzitetom jer, kao što nam je već spomenuo, i ovdašnji kršćani moraju biti glas koji viče u pustinji ovoga svijeta. Činjenica je da živimo u doba pandemije, no mjesta za strah nema. Sa svakom nevoljom ovdašnji čovjek je nekako izlazio na kraj, tako će biti i s ovom.