Župa sv. Ivana Krstitelja

Podhum, Livno

NAJLJEPŠE JE BITI SVEĆENIK U BOSNI

Kako je biti svećenik u Bosni? Slažete li se s onim, kako se biskup Franjo Komarica izrazio, da je za to potrebno dodatno zvanje?

Moje je iskustvo da je zapravo najljepše biti svećenik upravo u Bosni jer naši su vjernici ipak nešto posebno. To nam priznaju mnogi biskupi iz Hrvatske gdje naši nekadašnji vjernici žive, kao i oni u drugim europskim zemljama, gdje oni „privremeno“ žive. Često im odaju priznanje zbog žive vjere i posebna duha koji unose u njihove zajednice vjernika. To sam posebno mogao doživjeti kada sam 1995. – 1996., nakon velikog izgona naših vjernika, obilazio mnoge od zajednica naših prognanih vjernika u tada još jedinstvenoj i velikoj Zagrebačkoj nadbiskupiji, osobito u široj okolici Karlovca i Siska, bio neke vrste „časnik za vezu“ između blagopokojnog zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića i svoga biskupa Komarice koji mjesecima nije mogao iz Banje Luke. Koliko sam puta čuo radosni usklik naših vjernika kad bismo im dolazili: „O, evo naših svećenika!“, pri čemu je ono „naših“ bilo izrečeno posebnim naglaskom i toplinom. Zato mislim da je to poseban Božji dar koji sam, bez vlastitih zasluga, primao. Ne znam što je biskup točno mislio pod „dodatnim zvanjem“; ja bih ga, iz vlastita iskustva, prije nazvao privilegiranim zvanjem. Vjernici najbolje razaznaju tko je njihov i prihvaćaju ga jer se i osjećaju prihvaćenima. A da pritom treba biti spreman i na brojne žrtve, to se u svećeničkom zvanju mora podrazumijevati. (don Anto Orlovac)