Župa sv. Ivana Krstitelja

Podhum, Livno

OSTANI ISUSE

Isuse, ostani, uza me vječno budi,

ma da je na svijetu stara svaka stvar,

Ah, još ništa ne napraviše ljudi,

dostojno da ti pružim na dar.

Dosta sam ti uz svoju zemljanu, tamnu peć

pričao o zemaljskim ljepotama.

A ti se spremaš da bi pošao već.

A ja šapćem: ne idi, još je na zemlji tama.

Spreman si da se popneš na onaj brijeg.

Da turoban odletiš sa zemlje bijedne.

O šta da stavim u tvoj putnički kovčeg.

Što da spremim, kakve li stvari vrijedne?

Pred noge prostrijeh ti plodove bujne,

kojima rađa ovaj prastari svijet.

Plodove ljeta uzavrelog, jeseni rujne.

Ali te ništa nije moglo zanijet.´

Ah, čime da te zadržim u svome gorkom jadu.

Pred noć, pred kukurik onaj rosan, snen.

Isuse, i najljepše djevojke u ovom gradu

svu dušu bih ti dao, sav čar njen.

Sve bih ti dao, o samo ostani među nama!

Na prozoru neka tvoja aureola svijetli.

Neka na putu nikad ne bude više tama.

Vječnu zoru nek pjevaju pijetli.

Ostani, gle, opet zvijezde iznad nas!

I noćne glasove uspavljive čuj.

Pustim putem zašušne opojno klas o klas.

S potoka, brašnom zasut vodenice bruj.

Ostani, ostani, blago večernje zvoni,

preko polja, u sunčev dogorjeli ruj.

Prislušni, iz dola nešto zanosno zaromoni.

Čuj, Isuse, čuj, to je slavuj.

Nikola Šop