Priča o Lazaru nije priča samo o čudu.

Ona govori o tome tko je Isus i što Njegovo dovršeno djelo znači za vjernike danas.

Lazar više nije bio bolestan.

Bio je mrtav. Pokopan. Četiri dana u grobu.

Svi su prihvatili da je gotovo. Marta je vjerovala u uskrsnuće jednog dana. Marija je vjerovala da je Isus mogao pomoći ranije. Ali nitko nije očekivao ono što će Isus učiniti u tom trenutku.

Isus je namjerno čekao. To je važno. Njegovo odgađanje nije bila ravnodušnost. To je bila svrha. Sveto pismo nam jasno govori da je Isus volio Martu, Mariju i Lazara. Ipak, čekao je dok nada nije nestala prema ljudskim standardima.

Zašto? Zato što je Isus namjeravao otkriti nešto dublje od iscjeljenja. Trebao je otkriti uskrsli život. Prije nego što je Isus ikada pozvao Lazara, dao je izjavu koja sve mijenja. “Ja sam uskrsnuće i život.” Nije rekao da donosi uskrsnuće. Rekao je da je uskrsnuće.

Život nije nešto što On daje povremeno. To je ono što On jest.

Stojeći pred grobom, Isus je plakao. Ne zato što mu je nedostajala moć, već zato što ulazi u ljudsku tugu. Ovo nije daleki Spasitelj. Ovo je suosjećajan Spasitelj. On stoji s nama u gubitku čak i dok u svojim rukama drži pobjedu.

Tada je Isus učinio nešto neočekivano. Rekao im je da odgurnu kamen. Kamen nije bio za Njega. Bio je za njih. Čak i u trenucima božanske moći, Isus poziva ljude da sudjeluju.

Vjera ne uskrisuje mrtve. Isus to čini.

Vjera jednostavno pomiče ono što je na putu.

Kad je Isus izgovorio Lazarovo ime, smrt je odmah poslušala. Nema procesa. Nema odgode. Nema borbe. Jedna Isusova riječ poništila je četiri dana propadanja. To je autoritet uskrsnuća.

Ovo čudo izravno ukazuje na dovršeno djelo križa. Lazar je izašao još uvijek omotan grobnom odjećom. Kasnije će Isus sam ući u grob. Ali za razliku od Lazara, Isus će ostaviti grobnu odjeću iza sebe.

Lazar je uskrsnuo u smrtni život. Isus je uskrsnuo u vječni život i osigurao ga za nas. Lazarovo uskrsnuće nije bio kraj priče. To je bio pregled. Kroz dovršeno Isusovo djelo, vjernici ne čekaju život jednog dana. Uskrsni život već živi u nama.

Mrtvi snovi, mrtva nada, mrtvi identitet, mrtva radost nisu konačni. Ono što Isus naziva mrtvim nikada nije trajno.

Ova priča potiče vjernike da odgađanja nisu poricanja, tišina nije odsutnost, a smrt nije poraz. Ako Isus može pozvati raspadajuće tijelo iz grobnice, može i obnoviti ono što se čini da je davno prošlo u vašem životu.

Isti glas koji je pozvao Lazara sada živi u vama.

Ovo nije motivacija.

Ovo je stvarnost uskrsnuća.