Župa sv. Ivana Krstitelja

Podhum, Livno

PRIPREMA ZA SAKRAMENT POMIRENJA

Opraštajući nam grijehe u sakramentu pokore, Isus nas pomiruje s Bogom, obnavlja naše zajedništvo s Crkvom i našim bližnjima te ozdravlja naš odnos prema sebi samima. Da bi se to dogodilo, potrebno je spoznati svoje grijehe i promisliti o njima, pokajati se za grijehe, prihvatiti Božji poziv na obraćenje i odlučiti više ne griješiti, u poniznosti i otvorenosti srca ispovjediti grijehe u sakramentu pomirenja te izvršiti zadanu pokoru.

Gospodine, Bože moj, Oče milosrđa! Ti si nam sve darovao u ljubavi svoga Sina, u njegovoj smrti i uskrsnuću. Evo me pred tobom

sa svim svojim grijesima i slabostima. Iako me zbog grijeha pritišće i kori moja savjest, znam da je tvoja ljubav veća i jača od moje grješnosti. Gospodine, nek me Duh tvoj Sveti prosvijetli da mogu spoznati težinu svojih grijeha. Pomozi mi da se za njih iskreno i skrušeno pokajem. Podaj mi milost pravoga obraćenja i iskrenu želju da se popravim te živim u ljubavi s tobom i sa svojom braćom i sestrama. Amen.

ISPIT SAVJESTI

Svaka savjest iznosi na površinu ono što nas najviše opterećuje. Zbog toga, na početku, treba u sebi stvoriti raspoloživost i moliti Duha jakosti i radosti da nam pomogne prepoznati grijeh, otkloniti nelagodu i strah te prihvatiti radost oproštenja u ispovijedi, kojim započinjemo novi život u Kristu.

Savjest se može ispitivati na razne načine, posvješćujući istinu da čovjek griješi mišlju, riječju, djelom i propustim te da je grijeh uvijek u suodnosu prema: Bogu, bližnjima, stvorenomu svijetu, vlastitim zadaćama i samome sebi. Običava se prema tim odnosima usmjeravati pitanja, ali svaki od tih odnosa povezan je s drugima na nedjeljiv način. I u svemu je važno započeti zahvalom Bogu. On je začetnik našega hoda obraćenja i pomirenja; on nam daruje vjeru i zajednicu vjernika koji podupiru našu odluku i osjetljivost savjesti. Prikladno je zahvaliti mu za sve trenutke poteškoća u kojima nam je bio oslonac, kao i za ljude koje nam je darovao da ih susretnemo.

Slijedi niz pitanja kojima se želi pomoći da se lakše stvori slika o vlastitoj grešnosti i o potrebi za Božjim milosrđem. Ponajprije se valja pitati:

• S kakvim raspoloženjem ulazim u slavlje pomirenja?

• Nosim li u sebi istinsku čežnju za obraćenjem?

• Molim li za tu čežnju ili na ispovijed dolazim iz obzira, običaja, površnoga i nejasnoga stava prema Bogu i Crkvi?

MOJ ODNOS PREMA BOGU

• Što za mene znači dobri Bog? Vodim li računa o Božjoj volji i njegovu zakonu, ili činim samo ono što se meni sviđa – baš kao da ne vjerujem u njega? Je li Bog središte moga života ili mi je sve drugo važnije od njega, na primjer: igra, škola, zarada, posao, karijera, posjedovanje, odmaranje, zabava…? Sjetim li se Boga samo kad mi je teško? Trudim li se bolje upoznati svoju vjeru čitanjem Svetoga pisma i vrijednih knjiga, katoličkoga tiska, pohađanjem vjeronauka, zauzetošću u župi ili nekoj drugoj vjerničkoj zajednici? Koristim li druge mogućnosti koje mi je Bog podario?

• Trudim li se otvarati se Božjem Duhu kako bi rasvijetlio moju vjeru i pouzdanje u Boga? Nosim li iskreno povjerenje u Boga i dopuštam li da vjera oblikuje i rasvjetljuje sav moj život i sve odnose?

• Molim li redovito – ujutro, navečer, prije i nakon jela…? Kakva je moja molitva: razgovor s Bogom ili samo prazno izgovaranje naučenih riječi? Nastojim li u molitvi prepoznati Božju blizinu i zahvaljivati Bogu za darovane ljude, događaje, doživljaje?

• Jesam li ravnodušan prema onime što se događa u mojoj Crkvi? Sudjelujem li aktivno i na koji način u životu Crkve (uključenost u župnu zajednicu, neku skupinu u njoj), ili možda samo nerazborito kritiziram? Kako s drugima razgovaram o Bogu, vjeri, Crkvi?

• Jesam li redovit u pohađanju nedjeljnih i blagdanskih liturgijskih slavlja? Što mi znači odlazak u crkvu: odlazim li na nedjeljnu misu radosno, iz ljubavi, ili možda iz običaja i straha da ne učinim grijeh? Je li za mene nedjelja uistinu Dan Gospodnji, sakramentalni susret koji me posvećuje i osposobljuje da i ja sudjelujem u posvećivanju svijeta? Je i euharistija slavlje u kojemu slavim Krista kao smisao moga života?

• Jesam li izgovarao kakvu psovku spominjući Boga i svece? Jesam li nepotrebno spominjao ime Božje? Jesam li se krivo zaklinjao, prekršio zavjet? Jesam li bio praznovjeran? Jesam li svojim govorom o Bogu izazvao sablazan i povrijedio druge ljude?

• Postoje li za mene neka zemaljska „božanstva“, primjerice: bogatstvo, moć, ugled, oslanjanje na druge ljude? Vjerujem li u Božju providnost, ili sam u svoj život unio praznovjerje, magiju, razne oblike čaranja i gatanja; jesam li se možda pouzdavao u isprazna predviđanja budućnosti i prema tome se ravnao, isključujući Boga?

• Živim li u brizi za pravilno oblikovanu savjest u Kristovu svjetlu, naročito glede novih pojava u suvremenom življenju? Je li savjest zadnji kriterij mojih izbora i odluka, ili se prilagođavam okolnostima i prilikama, lako odbacujući ono što savjest nalaže?

• Jesam li poštovao otajstvo života, počevši od dara tjelesnosti po kojoj to otajstvo spoznajem? Živim li sa sviješću da je život Božji dar i da nije posvema dan na raspolaganje ljudima? Jesam li poštovao čovjeka od začeća do smrti, pazeći da je ljudsko tijelo hram Duha Svetoga, stvorenoga na slavu uskrsnuća? Jesam li čime narušio nečiji život, doveo ga u opasnost, ugrozio dostojanstvo. Koliko me vodila sebičnost i strast koja oduzima slobodu? Koliko sam otvarao prostore slobode koja proizlazi iz ljudskoga dostojanstva i čovjeka stvorena na Božju sliku? Jesam li kao supružnik bio velikodušni suradnik Božji u prihvaćanju darivanja života u djeci?

• Jesam li s ljubavlju Krista raspetoga nosio životne boli i kušnje? Prepoznajem li svoje svakidašnje zatvorenosti prema životu i podliježem li sumnji u Božju prisutnost? Kako živim kršćansku nadu, sigurnost da Bog vodi prema dobru one koji ga ljube? Jesam li spreman prepoznati svoje pogreške i grijehe te mijenjati loše navike?

• Usmjeravam li svoj život osluškujući Božji plan koji mi povjerava? Ima li Božja riječ mjesta u mojemu danu? Kako se odnosim prema Kristovu nauku koji Crkva prenosi i tumači? Shvaćam li svoje kršćanski život kao rast u Kristu i s Kristom?

• Tražim li iskreno istinu i jesam li se – spoznavši ju – za nju založio, pa i uz spremnost da za nju osobno platim izrugivanjem, odbijanjem, raznim gubitcima?

• Jesam li odgovoran član Crkve; stavljam li svoje snage, vrijeme, darove na raspolaganje vjerničkoj (župnoj) zajednici i nastojim li živjeti tako da u meni bude vidljivo svjedočenje Krista, pomažući bližnjima? Imam li svećenika s kojim razgovaram, nekoga tko mi je duhovni vođa i komu se povjeravam u svjetlu Božje prisutnosti i s kim živim prijateljstvo u zajedništvu Crkve? Što za mene znači moja župa i moja biskupija? Jesam li branio otajstvo Crkve, uz sve rane grijeha koje joj mi kršćani nanosimo?

MOJ ODNOS PREMA BLIŽNJIMA

• Prihvaćam li svoje bližnje kao braću i sestre po tome što smo svi djeca Božja, ili ih nastojim iskoristiti za svoje sebične ciljeve? Prepoznajem li u osobama pored sebe Božji dar i njegovu prisutnost? Volim li ljude, osobito svoje najbliže, onako kako ih voli Krist, u spremnosti da im služim?

• Nalazim li vremena za svoju obitelj, djecu, roditelje i prijatelje? Jesam li odgovoran prema njima? Doprinosim li obiteljskomu zajedništvu u duhovnome i materijalnome pogledu? Znam li prihvatiti njihova upozorenje, savjete koji su za dobro obitelji; razgovaram li s njima o važnim obiteljskim pitanjima?

• Činim li sve da moja djeca prime vjerski odgoj; živim li tako da moj život odgaja druge u vjeri? Nastojim li im biti primjer u življenju vjere? Odgajam li ih u odgovornosti, znam li ih saslušati i razumjeti? Jesam li na bilo koji način zlostavljao svoju ili tuđu djecu?

• Kakav sam prema svojim roditeljima i starijima u obitelji: uslužan, blag, strpljiv, spreman saslušati, ili sam osoran, nezahvalan, bez osjećaja brižnosti?

• Jesu li u mome braku ljubav i vjernost najveća vrijednost? Poštujem li svoga supružnika i vodim li brigu o njegovu/njezinu duhovnome i vjerskome životu? Živom li u vjernosti prema svome supružniku? Molim li za njega/nju i je li nam molitva zajedničko dobro? Prikazujem li Bogu neku žrtvu za svoga supružnika i za svoju obitelj? Pokazujem li u svakidašnjici koliko mi je važan/važna, očitujući znakove pažnje i ljubavi?

• Jesam li se odnosio s poštovanjem prema svome i tuđem tijelu kao prema hramu Duha Svetoga? Jesam li nečednim razgovorima i dvosmislenim riječima ili šalama druge navodio na grijeh? Jesam li neprikladnim ponašanjem i odijevanjem izazivao kod drugih nečiste misli, želje, požudu? Jesam li s nutarnjim pristankom poželio tuđeg bračnog druga? Jesam li sagriješio bludno sam, s drugima?

• Živim li s nekim u mržnji ili svađi? Što sam poduzeo da se taj odnos promijeni? Jesam li ogovarao druge ljude, osobito bližnje, iznosio laži o njima, ismijavao ih, ponižavao i izvrgavao poruzi? Jesam li prenosio pojedinosti o drugima s nakanom da im se našteti? Jesam li naštetio čijemu ugledu, časti i dobru glasu? Jesam li zavidan drugima na njihovim darovima, radosti i uspjehu? Znam li se radovati uspjehu drugih?

• Kako se odnosim prema svojim suradnicima i onima koji su mi povjereni: imam li povjerenja u njih, poštujem li njihovu osobnost i slobodu, ili od njih tražim podanički odnos? Prepoznajem li njihove sposobnosti i darove; dopuštam li da se razvijaju i napreduju? Jesam li imao razumijevanja za njihove propuste i za njihove potrebe?

• Jesam li što ukrao, zadržao za sebe nešto tuđe? Jesam li nanio štetu tuđoj imovini? Jesam li nadoknadio štetu i na koji način?

• Jesam li, kao vozač ili pješak, bio odgovoran sudionik u prometu, pazeći na sigurnost ljudi i imajući razumijevanja i strpljenja za druge?

• Kako svjedočim svoju vjeru u društvu? Sramim li se svoje pripadnosti Crkvi? Što činim da bi društvo bilo pravednije? Kako pomažem siromašnima i obespravljenima? Jesam li se odrekao osobnih interesa u korist zajedničkoga dobra? Kako se odnosim prema društvenim obvezama (radom, plaćanjem poreza i doprinosa)? Što sam učinio da se spriječi donošenje i provođenje nepravednih propisa?

• Brinem li se za najpotrebitije u svojoj blizini? Jesam li se uključio u neko karitativno djelo?

MOJ ODNOS PREMA SAMOMU SEBI

• Zahvaljujem li Gospodinu za dar života? Poštujem li sebe kao Božje dijete? Tražim li odnos prema Bogu molitvom i čuvam li njegovu prisutnost tijekom dana?

• Kako moj odnos prema Bogu i činjenica da sam kršćanin/ka utječe na moj odnos prema vlastitome životu, prema poslu, dužnostima? Osjećam li svoju vjeru kao opterećenje ili kao dar i dragocjenost, kao pronađeni biser?

• Trudim li se produbljivati svoju vjeru čitajući, razgovarajući i proučavajući ju kako bih učvrstio vlastite stavove pred drugima i imao hrabrosti upozoravati na ono što nije dostojno kršćanstva?

• Pokušavam li uvijek iznova otkrivati Božju volju i Radosnu vijest koju Bog unosi u moj život? Jesam li zahvalan za Božji poziv koji mi je povjeren i za mjesto na koje me je Bog postavio da donosim plodove njegove ljubavi?

• Čuvam li svoje zdravlje, ili ga postupno narušavam nemarnošću, pušenjem, alkoholom, drogom, neumjerenošću u jelu…? Kako usklađujem rad i potrebe za odmorom?

• Jesam li sklon pretjerivanjima (na primjer u jelu i piću) ili porocima (kockanju) koji brzo uništavaju i tuđe živote, osobito članove obitelji? Zanosim li se nedostižnim planovima i predodžbama koje uvode u depresiju? Kakve su moje misli, osjećaji i želje?

• Kako njegujem i izgrađujem kršćanske stavove? Kako se nosim s nezadovoljstvima?

• Jesam li se dao voditi sebičnošću; prisvojio nešto što mi ne pripada? Iskorištavam li druge opravdavajući tako postupanje tvrdnjom da je to moje pravo ili njihova obveza?

• Jesam li njegovao plemenite osjećaje i usmjeravao svoje strasti u skladu s evanđeljem, ispravljajući ono što nije dobro? Jesam li se poštovao kao osoba, čuvajući vlastito dostojanstvo?

• Kako sam živio svoju spolnost? Jesam li i sebe i druge, ljudsko tijelo, vidio isključivo u okviru užitka? Jesam li stupao u spolne odnose izvan braka? Koristim li kontracepcijska sredstva? Jesam li pristajao na nečiste misli i želje; tražio grješne prigode? Jesam li izbjegavao susret s pornografskim sadržajima (filmovima, časopisima, internetskim stranicama)? Što činim da se mašta ne izgubi u erotizmu koji niječe smisao ljudske spolnosti i dostojanstvo osobe?

• Jesam li bio otvorena srca za sućut, milosrđe i velikodušnost prema bližnjima? Odnosim li se prema siromasima, bijednima, strancima i prema svima kojima stvarno mogu pomoći, bahato, ili ponizno i s duhom služenja?

• Ima li u mome životu mjesta za zahvalnost Bogu i ljudima? Prepoznajem li darovanost života, Božje darove koji su mi dani, ili sam obuzet ohološću, hvalisanjem, uvjerenošću u vlastitu sposobnost, potrebom da me ljudi hvale?

• Unosim li radost u svoj život i svoje odnose? Mogu li drugi u meni i mome ponašanju prepoznati nutarnju preobraženost Kristom i životnim pouzdanjem u Boga?

Bože, odobri Bože, rasvijetli mi srce i prodahni me istinskim pouzdanjem u tebe da pred tvojim licem i pred služiteljem Crkve iskreno priznam svoje grijehe, kojima sam ranio svoje dostojanstvo, povrijedio ljude i bio zapreka djelovanju tvoje ljubavi. Ponizno se izručujem tvome milosrđu da bih, po tvome daru opraštanja, bio ozdravljen u svemu što je grijehom ranjeno te ponovno mogao živjeti u tvome svjetlu i radosti. Amen.