Župa sv. Ivana Krstitelja

Podhum, Livno

PROSLAVLJEN PATRON ŽUPE

Župa Podhum kod Livna proslavila je u ponedjeljak 24. lipnja 2024. svetkovinu rođenja
zaštitnika sv. Ivana Krstitelja.
Župa se za proslavu sv. Ivana Krstitelja pripremala trodnevnicom. Prvog dana trodnevnice misu
je predvodio fra Stjepan Orkić. Toga dana održan je i obred primanja i obećanja Franjevačke
mladeži. Drugi dan trodnevnice misu i euharistijsko klanjanje predvodio je fra Marko Ešegović.
U nedjelju, 23. lipnja 2024., župu sv. Ivana Krstitelja u Podhumu pohodio je novi banjolučki
biskup mons. Željko Majić i u 18 sati slavio bolesničku misu.U koncelebraciji su bili don Antonio
Krešić, novi župnik u Prisoju, fra Miljenko Petričević, livanjski dekan i župnik u župi Bila, don Ante
Kutleša, svećenih iz Prisoja i fra Jurica Periša. Biskup je svoju homiliju započeo riječima
upućenima okupljenim vjernicima: „Bože, kako vi dobro pjevate. Kako vas je puna crkva. Bože
blagoslovi! Uslišao Bog vašu molitvu i vašu pjesmu!“ Biskup Željko nastavio je govoriti o važnosti
molitve uzimajući za primjer Zahariju koji je „možda izgubio svaku nadu. Kuca, kuca, kuca i ništa
se ne otvara. Traži, traži i ništa ne dobiva. Moli i nema odgovora.“ Istaknuvši važnost ustrajnosti
u molitvi biskup je istaknuo kako su mu na srcu mladi supružnici koji žele imati djecu te je sve
pozvao da se mole na tu nakanu. Biskup je zatim istaknuo zabrinjavajuće brojke vjernika u
Banjolučkoj biskupiji koje je iznio i pred papu Franju na zadnjem susretu u Rimu. Biskup je
pozvao sve na odgovornost i sve pozvao da rode plodom.
Nadalje Biskup je istaknuo veličinu sv. Ivana koristeći se liturgijskim kalendarom Crkve koji je
kroz povijest slavio začeće sv. Ivana Krstitelja 23. rujna. „Zato –  ističe biskup Željko – trebamo
danas shvatiti poruke ovoga veličanstvenog života.“ Prva poruka koju je biskup Željko istaknuo
jest da svi imao napast „biti nešto mimo Boga“, a to je oholost koja odvaja od Boga. Sveti Ivan
Krstitelj primjer je poniznosti. Biskup je istaknuo kako nam svima fali „veličina anđeoske
malenosti“. Druga poruka je „dati se od Boga voditi“. Biskup govoreći o dobroti Božje ruke i
vodstva poziva: „Budimo mudri, ne napuštajmo ruku koja nas sigurnim putem vodi. Ne puštajmo
ruku koja nas hrani, ne samo propadljivom hranom, nego nepropadljivom hranom, samim
sobom. Ne napuštajmo ruku koja nas blagoslovila, koja nas iz svih nevolja izbavlja, nego je se
čvrsto držimo kada je Bog htio da nam iz ljubavi tu ruku pruži.“

Nakon mise uslijedila je procesija sa kipom sv. Ivana Krstitelja, pred crkvom vjernici su se
zaustavili u uz molitvu i pjesmu biskup Željko zapalio je svitnjak u čast rođenja sv. Ivana
Krstitelja. U znak zahvalnosti i uspomenu na ovaj pastirski pohod župnik je u ime vjernika
biskupu darovao biskupsku mitru s motivima iz grba biskupa Željka te konturama banjolučke
katedrale. Ideju za izgled mitre je dao fra Ilija Alandžak iz Beograda.
 Na samu svetkovinu rođenja sv. Ivana Krstitelja prvu svetu misu u 7 sati i 30 minuta služio je fra
Ivan Kasalo, župnik iz Vidoša. Pučku zavjetnu misu u 11 sati služio je fra Josip Repeša župnik župe
Vrgorac u koncelebraciji s don Antoniom Krešićem, gvardijanom fra Marko Ešegovićem, don
Antom Kutlešom i fra Juricom Perišom.

Fra Josip je na početku homilije izrazio svoju radost što je kao hodočasnik stigao sv. Ivi iz
dalekog kraja. Govoreći o lijepim običajima vezanima za proslave svetaca postavlja pitanje: „Koja
je korist toga lijepoga? Lijepo može biti izvršavanje običaja, ali nedovoljno. Lijepo i potpuno
može biti kada s jednom nakanom ili jednim stanjem se uputim na mjesto hodočašća, a vratim
se kući obogaćen ili ako treba pozitivno zamišljen, promišljati, oblikovati, mijenjati svoj život
kako bi u novom hodočašću oblikovali svoj život prema Božjem.“ Fra Josip se pita „Kako svakog
sveca ili sveticu doživljavamo? Kao zagovornika – to je lijepo. Pomozi nam, u  našim molitvama u
našim potrebama sv. Ivo. Drugo kao zaštita. Ako se tu zaustavimo kao da samo na pola puta.
Potrebno je obratiti pažnju na nešto važnije od zagovora i zaštite koju trebamo, a da se
okrenemo i trećem obliku, a to je primjer.“  Fra Josip je nastavio govoriti od događajima iz života
sv. Ivana. Propovjednik je govoreći o davanju imena sv. Ivanu poručio okupljenima: „Ima
situacija kada ćemo primijetiti da nam se netko petlja u život. Ali moramo biti iskreni i reći da se
i ja i ti, ovdje prisutni, tako često petljamo u tuđi život stvarajući svoje kombinacije pomišljajući
ovako je najbolje.“
U 18 sati fra Josip Repeša služio je misu sa blagoslovom djece i obitelji. Prepričavajući događaj sa
jednom gospođom koja je zakasnila na misu i blagoslov djece te naknadno dijete dovela na
blagoslov svećeniku propovjednik je roditeljima u homiliji postavio pitanje: „Dragi roditelji, je li
vi znate da možete svoju djecu blagoslivljati?“ Nastavio je fra Josip: „blagoslov počinje iz obitelji.
Blagoslov djece počinje iz obitelji.“ „Djeca trebaju naš blagoslov. Djeca trebaju naš osmijeh.
Djeca trebaju našu vrijednost. I nije dovoljno samo reći Bože pomozi, nego pomoći Bogu da
bude dobro tom djetetu, jer svi će reći da djeca trebaju oca i majku. Reći ću vam sada nešto
drugo, dragi roditelji. Drage majke, vi ste svom djetetu i otac i majka. A da pri tome ne mislim da
je otac besposlen. I vi ste očevi svom djetetu i otac i majka. Cjelina oca i majke je u vašem
zajedništvu jer neće dijete doživjeti vaš blagoslov polovično. Cjelovito će ga doživjeti kada vi u
svojoj gesti, ne samo iskazujete ljubav svom djetetu, nego kroz dijete iskazujete poštovanje
svom mužu i ženi jer dijete želi vidjeti vašu međusobnu ljubav.“
Na kraju svetog misnog slavlja blagoslovljena su djeca i obitelji. Maleni su darivani slatkišima i
sličicama svetog Ive s molitvama. Unatoč velikim ljetnim vrućinama veliko mnoštvo naroda je
hodočastilo svetom Ivi i tražilo njegov zagovor.

Branimir Ivančić