Uznesenje Marijino je svečanost koja nam pokazuje da nas, na kraju našega života, Bog očekuje raširenih ruku.
U Mariji nam Bog daje odgovor na pitanje smisla i cilja našega života. Ali i o smislu naše smrti.
A to područje je veoma važno za današnju društveno političku situaciju. U pravim smo problemima tek onda kad počnemo razmišljati kada je život stvarno ispunjen, kada smije završiti i kad osobno postavimo pitanje o našoj vjeri u uskrsnuće.
Cijeli se čovjek vraća u domovinu
Grčka filozofija je počela dijeliti – biblijski cijelog čovjeka – u duhovnog i materijalnog, a to je napravilo lošu uslugu našoj vjeri u uskrsnuće mrtvih. Židovsko kršćanska tradicija govori da će cjeloviti čovjek uskrsnuti – dušom i tijelom. I gdje god se to događa ostaje «tajna vjere», kako to u euharistiji molimo. Sama vjera nije nikakav spontani akt, nego odgovor na Božje prihvaćanje ljudi. Zato smijemo i o Mariji reći da je ona čovjek u neprestanom Božjem okrilju. I zato ne možemo Marijine svečanosti slaviti, a da ne promatramo Krista.
Marijin blagdan – blagdan žene
Marijanske svečanosti, kojima pripada i ova svečanost, su prigoda kad trebamo razmisliti koju i kakvu ulogu su igrale žene onda i danas u društvu. Isus je imao neprisiljeni kontakt i ophođenje sa ženama. Pokušao je uklanjati društvene barijere. A kakav je položaj žene u Crkvi danas?
Vječni Božji da tijelu
Svečanost Marijinog «uznesenja u nebo» je svečanost protiv neprijateljstva prema tijelu. U posljednjih četrdeset godina se izmijenilo gledanje Crkve na tijelo i na tjelesnost. Ipak, trebamo naglasiti da moramo svoje tijelo gledati sa zahvalnošću (oblik sebeljublja), ali isto tako se trebamo čuvati da tijelo ne iskoristimo i učinimo ga božanstvom.
Poštovanje tijela i prirode
U mnogim krajevima Europe su, uz ovaj blagdan, povezani blagoslovi cvijeća i trave. U velikim gradovima ovaj blagdan pada u srcu turističke sezone i godišnjih odmora, pa se nekako gubi taj smisao. Mnogi hodočasnici danima hodočaste u svetišta i spavaju u prirodi ili na sjenicima. Time se nekako pokazuje želja za onom iskonskom povezanošću tijela i prirode.
«Legenda Aurea» kaže da je pred tijelom Marijinim jedan anđeo nosio palmu koja je širila neopisivo lijep miris. Kasnije su, prema istoj knjizi, u grobu apostoli našli, umjesto tijela Marijina, cvijeće. Mariju se zato i naziva: Ružom bez trnja, ljiljanom bijelim…
Marijino uznesenje na nebo ima za nas vrlo veliko značenje: blagdan s bogatom simbolikom i teološkim sadržajem.
Bog čeka na sve nas otvorenih ruku. On očekuje cijelog čovjeka. Želi ga dovesti u ispunjenje. Slaveći ovaj blagdan ispovjedamo i vjerujemo da je Bog, u Mariji, već učinio taj prvi korak. To se nadamo za nas i za naše tijelo, da ćemo jednog dana, kao cjeloviti ljudi, biti kod njega, u svome domu.
