Na prvu nedjelju Došašća našu je župnu zajednicu pohodio biskup mons. Željko Majić, koji je u župnoj crkvi predvodio misno slavlje te s vjernicima proslavio spomendan prvog župnika i mučenika naše župe Podhum, fra Bonaventure Grebenarevića.
Već nekoliko godina ovaj se spomendan obilježava na poticaj župnika fra Jurice Periše, s nakanom da se u srcima vjernika sačuva uspomena na svetački lik mučenika i da njegova žrtva ne padne u zaborav.
Propovijed biskupa Željka
U prigodnoj propovijedi biskup se osvrnuo na započeto vrijeme Došašća, pozivajući vjernike na budnost i nutarnju spremnost. Naglasio je da advent nije kuhano vino, sajmovi ni svjetovni događaji, nego trajno raspoloženje kršćanskog duha – budno iščekivanje Kristova ponovnoga dolaska i spomen na onaj prvi dolazak, kada se Bog utjelovio i postao nama ljudima sličan.
U drugome dijelu propovijedi biskup je govorio o životu fra Bone, priznajući kako ranije nije imao priliku podrobnije upoznati njegov lik. No, zahvaljujući materijalima koje je primio od župnika, prepoznao je da je riječ o izvrsnom čovjeku, profesoru i odgojitelju, koji je odgajao sjemeništarce, bogoslove i novake Franjevačke provincije Bosne Srebrene.
Biskup potiče Franjevačku zajednicu, osobito franjevce Livanjskog kraja i Provincije Bosne Srebrene, da razmotre pokretanje kauze za proglašenje blaženim fra Bone Grebenarevića. Istaknuo je da bi bila velika šteta zanemariti ovako snažan primjer vjere, jer je život fra Bone nadahnuće i poticaj i današnjim vjernicima. Fra Bono nas uči odvažnosti, hrabrosti, služenju drugima, neustrašivosti pred progonima i pouzdanju u Boga, svjestan da nas smrt ne odvaja od života, nego vodi u Očev dom.
U trećem dijelu propovijedi biskup se obratio župnim vijećnicima, naglašavajući njihovu važnu ulogu u životu župe. Oni su, rekao je, produžena ruka župnika i pozvani su raditi za dobro svoje župne zajednice, u suradnji i zajedništvu sa svojim župnikom.
Zajedništvo nakon mise
Pod misom je pjevao župni zbor sv. Ive, pod vodstvom zborovođe i svirača Mirka Puđe. Ministrirali su naši ministranti, a u bogoslužju su pomagali i naši framaši.
Nakon svete mise uslijedilo je druženje u župnoj kući – uz pjesmu, radost i zajednički obiteljski stol, u duhu zajedništva koje nas uvijek iznova povezuje.





