”Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti.

Mi ćemo ga držati.

Vaši branitelji.”

Ovaj predivan citat Božidara Prosenjaka odzvanja nevjerojatnom proročanskom snagom i zaglušuje sve u nama. Uklesan je u zid kenotafa (praznog groba) uz imena 15.840 osoba koje su položile svoj život za našu slobodu u Domovinskom ratu. Kenotaf se nalazi uz oltar Crkve svete Mati Slobode u Zagrebu (moja zagrebačka župa).

Kad nemaš nikakav duhovni kišobran pod koji bi se sakrio od oluja koje prijete, potopit će te kojekakva relativiziranja i sve što nam mediji serviraju postat će naše istine. Postajemo njihovi. Potopljeni onime što oni žele da mislimo, živimo, poštujemo.

Zato je važno znati odabrati kišobran koji će propustiti taman onoliko kapi pod kojima ćeš duhovno rasti u Istini, bez da te kiše potope i zabiju u blato relativizacije, marginalizacije, ignorancije.

Ignorancije onoga što je u našoj povijesti i u nukleusu našeg nacionalnog bića čisto. Sveto. Tvoje.

Taman kad pomislim da je naš narod dotakao dno, kad pretužna pogledam kako mnogi gaze taj stijeg čestitosti zbog kalkulacije da ne uvrijede neprijateljsku ručicu u Saboru, bljesne neka iskra ljepote pa se utješim da je sva ta silna i neopisivo velika žrtva ipak imala smisla.

Toliko toga su nam uzeli. Toliko toga smo im dragovoljno predali. Toliko toga nikada nećemo dati.

Nadu im ne dam. Vjeru u dragoga Boga i svoj narod ne dam. Iznad svega – ne dam im Ljubav.

Dok je vjere, nade, a nadasve Ljubavi koja nas je vodila po olujnim morima – ne mogu nam ništa.

Živjela moja jedina, moja prevoljena HRVATSKA!

Narode moj, sretan nam ovaj najveći i najljepši blagdan – Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i hrvatskih branitelja!

Bože, hvala Ti na domovini; čuvaj nam uvijek našu Hrvatsku.

{ Anita Plazibat }