Župa sv. Ivana Krstitelja

Podhum, Livno

Život u Zambiji podsjetio me na moje djetinjstvo

Nedavno sam promijenio mjesto svog misijskog djelovanja. Poslan sam iz Ruande u Zambiju gdje treba pokrenuti novu misiju i započeti još jednom sve iz početka. Pripremajući se za preuzimanje misije, nekoliko sam mjeseci odlazio u Zambiju iz Ruande kako bih se upoznao sa svim novim izazovima koji me čekaju: nova zemlja, novi ljudi, novi običaji, novi zakoni.

Dolazeći u Zambiju, primijetio sam veliku razliku između ove dvije države. U Zambiji se osjećam kao kod “kuće” jer me vraća u moju mladost i djetinjstvo koje sam proveo u BiH. Lokalno stanovništvo radi na isti način na svojim imanjima kao što smo mi radili u mladosti – sve se radi ručno, volovi se koriste za oranje i prijevoz tereta, sadnja usjeva, berba dozrelog povrća, sadi se motikama, usjevi se nose na leđima ili na volovskim kolima tko ima.

Djeca u Zambiji trebaju pješačiti kilometrima do škole kao što smo i mi. Život na selu je sličan kao što je bio u moje vrijeme djetinjstva u BiH. Rade zajedno kako bi pomogli jedni drugima,  da se što prije obavi sadnja ili berba. Sretni su kad rade i rado pomažu jedni drugima. Vraća me to u moju prošlost kada smo svi zajedno radili kako bismo osigurali barem ono najbitnije za budućnost. Nitko u selu ne odskače od drugih, svi su u sličnoj financijskoj situaciji, svi moraju raditi, pa nema nekih prevelikih razlika – svi se poštuju. Ima toga dosta za raditi kako bi se osigurala što bolja berba. Najviše sade sojin grah, kukuruz i suncokret. Od toga se nešto melje za hranu, a sojin grah i suncokret koriste se i za ulje.

Sveti Luka mi na um padne kada sam u Zambiji. U srednjem vijeku Evanđelisti su dobili simbol po nekim životinjama i sv. Luka je dobio simbol vola. Volovi su korišteni kao žrtveni prinosi i za pomirenje. Na samom početku njegova evanđelja, on navodi kako je svećenik Zaharija prinosio žrtvu kada mu se rodio sin sv. Ivan Krstitelj, a isto govori i u prigodi o dobrome Ocu ili izgubljenom sinu. U isto vrijeme vol je simbol snage. Koristi se u mojem mjestu za teške radove. Koristi se za oranje i prijevoz teškog tereta, ne baš rijetko koristi se i kao prijevozno sredstvo kada netko ide na dalji put. Znamo iz Evanđelja, kada se Isus Krist rodio da je dah vola bio onaj koji je Isusa grijao u jaslama. Tako u Zambiji, oni su ti koji rade teško, ustrajno, ali bez „buke“.

U svome Evanđelju sv. Luka je pokazao veliku otvorenost Kristova rada. Prihvaća ljude svih vrsta i nacija te poštuje njihovu vjeru. Sv. Luka je bio liječnik i mirotvorac, razumio je ljude u njihovim patnjama i zato on Isusa prikazuje kao onoga koji želi donijeti spasenje svim ljudima, bez razlike na imovinsko stanje, pleme, naciju ili bilo koju razliku. Isus Krist nikada nije propustio šansu da pohvali one koji su ponizni i darežljiva srca, nije pravio razliku između židova i „pogana“. To isto se može vidjeti i u Zambiji. Zambijci su otvoreni i uvijek izražavaju srdačnu dobrodošlicu svima koji im dođu i to vrlo otvorena srca.

U Zambiji postoji 288 šefova ili glavnih za određeni teritorij. Na njegovom području svi ga poštuju kao njegovi podčinjeni, a on se brine o njima s dužnim poštovanjem. Kada sam došao u Zambiju, prvo sam išao pozdraviti Šefa. Kada dođete kod Šefa, prva stvar je da ga se pozdravi; klekne se pred njega i treba zapljeskati dva puta odjednom i tako tri puta. Prilikom moga posjeta to sam isto učinio i on mi je odao respekt i dobrodošlicu u njegovo poglavarstvo.

Mi kršćani smo pozvani na otvorenost, poštivanje i prihvaćanje drugih. Kako kaže Papa Franjo mi smo „pozvani da gradimo mostove, a ne zidove“. Kako smo primili velike mogućnosti od Isusa, trebamo biti otvoreni za Boga i drugoga čovjeka. Naš je poziv voljeti i poštovati drugoga što nam je Isus ostavio u nasljedstvo.

Objavljeno: 18. listopada 2022. Papinska misijska djela